Category: INTERVIEW

Između dva treninga negdje na putu između balona pored Boćarskog i Svetica uspio sam uhvatiti našu samozatajnu Luce, ove godine dobitnicu godišnje nagrade kluba, za iznimne sportske rezultate, te novu staru rekorderku u višeboju za juniorke.
S: Reci nam Luce kako to da si se odlučila za višeboj, najtežu žensku disciplinu ?
L: Kad sam počela trenirati trenirala sam sve discipline, i malo po malo, iako mi je koplje bila najbolja disciplina ostala sam na višeboju.
S: Između ostalog, što je tehnički zahtjevan, višeboj je i težak za trening, oduzima puno vremena ?
L: Tako je, oduzima puno vremena, treninzi nekad traju i po tri sata dnevno, te zna biti naporno, ali volim to i onda uspijem sve uskladiti.
S: Da li imaš slobodnog vremena, i kako usklađuješ sve obaveze škola, trening i ostalo?
L: Nemam ga previše. U školi mi izlaze u susret. Imam odgovaranje po dogovoru, tako da se o usmenom odgovaranju mogu dogovoriti kada meni odgovara, sve zna biti dosta pretrpano ali imam odličnog trenera pa se i sa njim uspijem sve dogovoriti, i ako je potrebno dobro se odmoriti.
S: Imaš li kakve aktivnosti u slobodno vrijeme ?
L: Naravno, idem na tečaj engleskog, volim gledati filmove posebno komedije i drame, družiti se sa prijateljima, te dosta vremena provodim sa obitelji.
S: Kako si zadovoljna sa prošlom sezonom, da li je bilo kakvih iznenađenja ?
L: Bilo je iznenađenja, osobni u višeboju 5029 bodova, na osamstotki 2.20,29 sek. i u koplju, nakon ozljede nisam očekivala da ću baciti 43.85 m, samo dva metra od osobnog.
S: Znači sve ste uspješno riješili ti i tvoj trener ?
L: Nismo baš sve, kile su još tu.. (ha, ha, ha, ha)
S: Inače kako se slažeš sa trenerom, jesi li zadovoljna suradnjom ?
L: S trenerom imam odličan odnos. Puno komuniciramo, što je jako bitno, da zna kako se osjećam, pa je tako i manja mogućnost ozljede. Bez ikakvih problema sve se uvijek mogu dogovoriti sa njim.
S: Sad ste u jeku priprema za iduću sezonu, kako napredujete, da li je sve OK ?
L: Da jesmo, naporno treniramo, imali smo par problema kao i uvijek u životu, ali sada stižu prva natjecanja u dvorani pa ćemo vidjeti dali stiže i napredak.
S: Kakvi su planovi za iduću sezonu, kakva su očekivanja ?
L: Želim ispunit normu u višeboju za svjetsko juniorsko u Kanadi, a norma je 5150 bodova, te ostati zdrava, jer je to najvažnije, pa će stići i rezultati.
S: Čujem da si se provela ludo i nezaboravno na dočeku za novu 2010 ?
L: Da bilo je ludo, idemo dalje (ha, ha, ha, ha)
S: Jesi li zaljubljena ?
L: Ha, ha, ha, ha, … to ću ostavit za sebe.
S: A dečki koji stoje u redu u klubu ?
L: Neka čekaju (ha, ha, ha, ha).
S: Dobro, i reci nam poruku za mlade u klubu.
L: Bez obzira što drugi govorili, nikad nemojte odustajati od svojih ciljeva jer je najvažnije biti ustrajan i strpljiv i vjerovat da možes ostvarit svoj cilj.
S: Hvala ti Luce, na malo odvojenog vremena za nas, te nek’ te prati zdravlje i sreća u idućoj sezoni.

Vaš Siniša

Protekla dva tjedna bilo je „minusa“ i snijega, te južine i plusa 17, od kada smo se dogovarali da se nađemo, a evo danas po ovoj kišurini u balonu kod Boćarskog u visokom letu uhvatio sam nebeskog letača na treningu. Naravno razgovaram sa našim Pavlem.
S: Reci nam Pavle, proglašen si za najboljeg juniora u klubu, kakvi su dojmovi ?
P: Trud se isplatio, nakon svih problema koje sam imao ove godine, to priznanje mi puno znači.
S: Kažeš prošla sezona nije bila baš lagana, što se desilo ?
P: Prvo u zimi nisam imao motki za skakanje, pa sam prije državnog morao posuditi motke iz Slovenije od našeg prijatelja Jure Rovana iz Brežica, a ipak sam uspio biti drugi na seniorskom PH. Nakon toga sam pao i propao u rupu na staroj strunjači za doskok, te dobio potres mozga i trzajnu ozljedu vrata, zbog straha nisam dva mjeseca skakao, uspio sam sve prebroditi i ući u juniorsku repku u sedmom mjesecu, ali i tamo nisam imao sreće, tako da sam pao u kutiju za motku na leđa i nisam nastupao sve do odlaska, kao pojačanje za Slobodu iz Tuzle, na europskom klupskom natjecanju u  Moskvi.
S: Kako je bilo na Crvenom trgu ?
P: Rezultatski ne baš dobro za Slobodu, ali je bila super ekipa iz kluba i Tuzle, pa je bilo zabavno.
S: Čujem od tvog trenera Ede da dobro treniraš za drugu sezonu, pa kako teku pripreme ?
P: Sve je super skačem osobne iz svih zaleta, jači sam i brži nego prije, te očekujem zajedno sa  mojim trenerom Edom da skočim normu za juniorsko svjetsko prvenstvo 5.05 metara.
S: Ima još nešto novo, ideš na pripreme u SAD, kako si se odlučio na taj korak ?
P: Sutra krećem u New Orleans, gdje ću trenirati sa Michaelom Bartolinom i Ericom Bartolinom, radit ću na tehnici i vidjeti kakvi su tamo uvjeti za rad, a povratak planiram za početak natjecateljske dvoranske sezone 25. siječnja.
S: Kako si se odlučio za taj put ?
P: U razgovoru sa našim prijateljem Jurom, tako da mi je on preporučio da malo odem i naučim nešto novo, te želim dobiti novi motiv, nakon svih problema u 2009 godini.
S: Reci nam na kraju neku misao za naše mlade atlete.
P: Rad i trud se vračaju prije ili kasnije !
S: Hvala ti, čujemo se kada se vratiš, sretan put i mirno more, ipak ideš preko oceana !

Vaš Siniša

Naša Lo je stvarno brza k’o munja, kako neuhvatljiva za konkurenciju tako i za nas sada bivše trkače, pa je tako i meni bilo teško uhvatiti je za ovaj razgovor. Ivana marljivo radi i trenira, ima je svuda od teretane i šume pa do Svetica i Sljemena.

S : Kako i zašto si stigla u atletiku i klub ?
L : Počela sam trenirati u trećem razredu u školi, imali smo na izbor ritmiku, nogomet  i atletiku, tako da sam  izabrala atletiku, jedan dan smo imali testiranja na kojima sam pokazala zavidne rezultate, pa me moj sadašnji trener Igor doveo da treniram u klubu.
S : Kad smo već kod trenera, kakav ti je odnos sa trenerom, kakva je grupa sa kojom treniraš ?
L : Sa trenerom se dobro slažem, dosta razgovaramo, znamo se i porijećkati, ali sve nesuglasice riješimo razgovorom, a što se tiče grupe sa kojom treniram, uglavnom sam sama, ali kad treniram sa nekim, svi su ok, ljepše i lakše mi je kad radim u grupi.
S : U zadnjih nekoliko sezona napravila si odlične rezultate, kako ti na to gledaš i dali si zadovoljna sa proteklom sezonom ?
L : Dvije tisuće sedme godine bila sam peta na SP za ml. juniorke, treća na Eyof-u, te prva na igrama Jugoistočne Europe, te trčala državni rekord na 400pr. za ml. juniorke koji sada iznosi 60.23 s., te sam sa tim uspjesima bila vrlo zadovoljna, nakon toga 2008 g. nije započela najbolje, imala sam zdravstvenih problema, tako da mi je sezona počela praktično u 6 mj., te bih izdvojila državni rekord za ml. juniorke na „drugoj rupi“ na 100pr. koji sada iznosi 13.83 s., te sam bila državna prvakinja na 100pr. i 400pr. kod ml. juniorki, juniorki i seniorki (osim 100pr), 2009 g. započela je dvoranskim pobjedama na 60pr i 60m, tako da sam na 60pr istrčala 8.43 s. i s time postigla 1081 bod po Mađarskim tablicama, što mi je najbolje do sada u karijeri, nakon toga su me opet snašli zdravstveni problemi, ali sam se uspijela vratiti do EP za juniorke u Novom Sadu gdje sam istrčala za 10 mjesto, zaostavši samo pet stotinki za finalom, tjedan nakon toga bila sam  seniorska prvakinja na 100pr sa 13.75 s., zadovoljna sam sa dvoranskom sezonom, ali nisam baš zadovoljna sa nastupom na EP u Novom Sadu, mislim da mi je nedostajala još jedna trka, s obzirom da su otkazane kvalifikacije na 100pr, te nism bila dovoljno urtrčana i čvrsta.
S : Što dalje , kakvi su planovi za iduću sezonu ?
L : Pripremam se glavom i bradom (ha, ha, ha….) za juniorsko SP u Kanadi, te mi je tamo cilj ulazak u finale i istrčati državni za juniorke koji sada iznosi 13.56 s.
S : Pri kraju si sa srednjoškolskim obrazovanjem, što dalje ?
L : Htjela bih ekonomiju, ili ne, ubiti imam dvoumicu između ekonomije i politologije.
S : Ti si kao onaj lik iz crtića „Krezumica“, još neznaš kidaš li u ljevo’ ili u desno'(stariji čitatelji sjetit će se tog lika)
L : Tako nešto (ha, ha, ha, ha…), mada ne znam koji je to crtić.
S : Kako usklađuješ treninge sa školskim obavezama i da li imaš slobodnog vremena ?
L : U školi sam dobra učenica, pa mi uvijek izlaze u susret kad trebam izostati sa nastave zbog treninga ili natjecanja, preko tjedna baš nemam slobodnog vremena, jedino vikendom petkom, subotom kada izlazim sa društvom (plešem po stolovima, ha, ha, ha, ha….)
S : A dečka ne viđaš preko tjedna ?
L : Da ga imam  bi ga viđala. (ha, ha, ha, ha…) Dečki što čekate ?
S : Već kad smo kod izlazaka kako je prošao klupski tulum, i kakvo je inače raspoloženje među vama mladima ?
L : Na tulumu je bilo odlično, dobro smo se zabavljali, plesali, glupirali se, zato što smo dobra ekipa i jako dobro se slažemo svi skupa.
S : Naše stranice čitaju dosta mladih atleta iz atletske škole, pa može neka poruka za njih.
L : Biti uporan, imati ciljeve, i zbog nikog i ničeg od toga ne odustajati.
S : Evo ovom krasnom porukom za mlade, završit ću ovaj  interwiev sa našom Ivanom, te joj poželjeti sve najbolje u idućoj sezoni, te da joj se ostvare svi planovi i da ostane zdrava, that is all folks.

Vaš Siniša

Nakon nekoliko dana hvatanja, po Sveticama i Maksimiru, uspio sam uhvatiti našeg novog člana mog imenjaka, Sinišu Majdandžića, koji nam je pristigao iz AK Martin Dugo Selo i sigurno se utaborio među Ulixovcima, te marljivo trenera sa Slavekovim trupama, neumorno gazeći kilometre…

Siniša: Kako to da si stigao među Ulixovce ?

Majdandžić: U potrazi za boljim klupskim radom i društvom, stigoh među Slavekove trupe. Zadovoljan sam bio pozivom Slaveka, koji je pohvalio moj talent i dotadašnje rezultate, te ukazao da bih u skoroj budućnosti mogao postati šampion i krenuti njegovim stazama, koje su poploćene trudom i znojem.

S: Kakav je osjećaj među nama ( Ulixovcima) ?

M: Obiteljski, brzo sam se uklopio, te mi nije teško steći nove prijatelje. Zadovoljan sam međusobnim bodrenjem klupskih kolega tijekom natjecanja, te općenito prijateljskim podržavanjem.

S: Dali si zadovoljan grupom i novim trenerom ?

M: Kako se nalazim u loncu sa dugosrednje prugašima, te kako mi je trener i ujedno najbolji hrvatski dugoprugaš, dodatna motivacija i želja postala mi je prioritet (poslije škole, ha, ha, ha, ha…).

S: Da li si zadovoljan sa ovom i kakvi su ti planovi za iduću godinu ?

M: Nisam zadovoljan sa ovom godinom s obzirom da sam u bivšem klubu trčao discipline koje mi ne leže (trenutno), ali kako sam pri kraju sezone došao u Ulix, koliko toliko sam uspio istrčati svoje discipline, te uspio osvojiti srebro na mlađem seniorskom prvenstvu Hrvatske. Za iduću godinu, kao kod svih sezona otvaram dvoranskim PH u Beču, te se nadam pobjedi, i napokon pomoći klubu u momčadskim prvenstvima, što u meni stvara osjećaj odgovornosti.

S: Inače, kako teče tvoj mladi život ?

M: U slobodno vrijeme iskušavam par vrsta umjetnosti. Sviram gitaru već sedam godina, slušam filmsku glazbu i pišem roman koji je već dugo u pripremi, te mi je osobna želja izdati ga jednog dana.

S: Možeš li reći da li je i atletika jedna vrsta umjetnosti, recimo o pokretu, i pišeš roman o čemu ako nije tajna ?

M : Da, zahtijeva jednu dozu talenta koja se stiče rođenjem pa mogu reći da je i to jedna vrsta umjetnosti. Od rođenja sam ljubitelj izmišljenih svijetova tako da sam i sam kroz godine razvio jednu ideju i volio bih je napisati i podijeliti s drugima. Žanr je fantastika.

S: Čujem ideš na faks, pa kako ide ?

M: Da, studiram ono za što mi je trener rekao da me nakon dvije godine studija više nitko neće voljeti vidjeti pred vratima, jer studiram za poreznika. Na treningu dajem 100%, a na studiju 23% ( harač, PDV), ha, ha, ha, ha.

S: Imaš li djevojku ?

M: Nemam, sve dobre je već Kušec uzeo (ha, ha, ha …), ima jedna, ali sve sa svojim vremenom.

S: I poruka za kraj !

M: Za kraj (ha, ha, ha …), fućkaš klub u kojem nema bosanaca, kajmak je zakon.

I što reći više o ovom osebujnom mladom čovjeku nego, neka te prati sreća i zdravlje na tvom putu popločenom, kao što si i sam rekao trudom i znojem, prema vrhu tvoga cilja, sretno nam budi i ostani svoj !

Atletski klub «Zagreb Ulix» u nedjelju 25. listopada drugu je godinu zaredom hodočastio u nacionalno marijansko svetište Majke Božje Bistričke u Mariju Bistricu. Kako je smisao hodočašća i hodom častiti Boga, tako su se i naši atletičari odlučili za hod od Kašine do Marije Bistrice. Kruna svečanosti bila je koncelebrirano euharistijsko slavlje u svetištu na otvorenom koje je tom prigodom predvodio biskupski vikar za Zagreb preč. Zvonimir Sekelj. Hodočašće je završeno posjetom marijabistričkom karmelu, za što se pobrinuo klupski duhovnik vlč. Ivica Zlodi.

Poseban pečat hodočašću dao je hrvatski olimpijac, poznati gimnastičar Filip Ude koji se na poziv predsjednika kluba Davora Vukmirića rado odazvao susretu i druženju s atletičarima «Zagreb Ulixa» na ručku u restoranu «Dobro mi došel prijatel» nakon euharistijskoga slavlja. U moderaciji razgovora između Filipa i naših atletičara i u iskrenom Filipovu svjedočanstvu života, sporta i vjere pomogla je novinarka Radio Sljemena Tanja Baran, koja je i za ovu priliku Filipu postavila nekoliko pitanja:

Filipe, opiši nam svoj sportski put. Kako si od trnja stigao do sportskih zvijezda?

Mislim da to mogu opisati u par riječi: krv, znoj, suze, trud i rad, rad i samo rad.

Kako si se osjećao kada si osvojio srebrnu medalju na Olimpijadi?

Mislim da taj osjećaj ne mogu opisati jer to stvarno treba doživjeti. Nisam osoba koja skriva emocije i kad mi je teško nije me sram zaplakati. No, obećal sam sam sebi da ako osvojim medalju da neću plakati od sreće. Prvo čega sam se setil bile su mama i sestre jer sam znal da je doma euforija i da je naplaćen sav trud moje mame u mojem odgoju.

Imaju li smisla naša sportska odricanja kada ne znamo hoćemo li se realizirati kao uspješni sportaši?

Na to pitanje nitko ne zna odgovor. Jedno znam sigurno, jedino što ti preostaje je pokušati i vidjeti da li se to isplatilo ili ne. Ali svako odricanje i svaki trud se na kraju na neki način isplati. Znam da ako se neko jako trudi da će znati cijeniti ne samo svoj trud nego i trud drugih ljudi i vjerujem da će postati bolja osoba.

Što ti kao sportašu znači vjera?

Vjera u Boga mi znači sve i znam da je Bog uvijek sa mnom. Kad god trebam riješiti neki problem prvo se obratim Bogu jer znam da će me on uvijek saslušati i pomoći mi u svim problemima.

Podari nam savjet za kraj razgovora.

Moj savjet što znam iz iskustva koje sam svih ovih godina stekao je da nikad ne smiješ odustati od svog cilja i svojih želja. Bez obzira koliko prepreka i visokih zidova te čeka u životu, ne smiješ odustati nego stisnuti zube i ići dalje.

Došao sam na Svetice, a ono nigdje nikoga, gledam ljevo gledam desno nikoga, odem do dvoranice, a tamo naša Gazela diže i diže, utege. Dali si slobodna za razgovor ?

Gazela: Kakav razgovor, neću ja razgovarati !

Siniša: Samo par pitanja !

Gazela: Nema šanse.

Siniša: Da li još uvijek ne voliš teretanu ?

Gazela: Ne volim, zato jer je dosadna.

Siniša: A trening, da li voliš trenirati, što ti je najdraže ?

Gazela: Volim, skakanje najviše volim, to bar nije teško.

Siniša: Ove godine napravila si dobar rezultat, treba skočiti 1.87 m, kako ti je to pošlo za rukom ?

Gazela: Normalno da je dobar, ne znam, valjda sam dobro trenirala.

Siniša: I kako ti prolaze treninzi, da li si zadovoljna sa trenerom ?

Gazela: Zadovoljna sam sa trenerom, ali su treninzi preteški.

Siniša: Kako misliš preteški, malo nam pojasni ?

Gazela: Preumorna sam poslje njih, trebali bi biti lakši.

Siniša: Dobro razgovarat ću sa Edom, pa ćemo vidjeti, nego reci nam gdje si skočila tih 1.87 m ?

Gazela: U Češkoj, na četvoroboju reprezentacija.

Siniša: Opiši nam malo kako je to bilo, kakav je osjećaj preletjeti tu visinu ?

Gazela: Super je bilo to natjecanje, dobar osjećaj.

Siniša: Što se to desilo u Novom Sadu na europskom, kako je sve to prošlo ?

Gazela: Ništa, loše sam skakala, drugi put ću bolje.

Siniša: Kakva ti je bila ova sezona, da li si zadovoljna ?

Gazela: Sve super, samo nisam zadovoljna sa europskim.

Siniša: Kakvi su planovi za dalje, imali još što u tvom kalendaru natjecanja ?

Gazela: Ima europski klupski kup u Moskvi i par domaćih natjecanja ?

Siniša: Što kaniš napraviti u Moskvi, napasti Mamlinu ?

Gazela: Želim skočiti bolje nego na europskom.

Siniša: Znači vraćaš se na stare staze, ponosa i slave (prljavci) ?

Gazela: Pa naravno.

Siniša: A iduća sezona, kakvi su planovi tebe i tvog trenera ?

Gazela: Planovi su skočiti još više nego ove sezone.

Siniša: Surađuješ li dobro sa trenerom ?

Gazela: Slušam ga, ha, ha, ha, ha.

Siniša: Dijete si ovog kluba, odrasla si u njemu kakvi su tvoji dojmovi ?

Gazela: Dobro je, treneri su dobri, trude se, pa je sve ok, a i nikad nisam bila u drugom klubu.

Siniša: Da li se još uvijek hraniš u Mc’Donaldsu, ili si više kod Rubelja ?

Gazela: Mc’Donaldsi sada rade 24 sata, a Rubelj nije in, ha, ha, ha, ha.

Siniša: Koji je tvoj životni put, da li si našla srodnu dušu ?

Gazela: Put prema Aqvariusu, ha, ha, ha, ha, budeš vidio za dva mjeseca jesm li našla nekog.

Siniša: Znači trenutno si sama ?

Gazela: Trenutno je komplicirano.

Siniša: I na kraju, što reći našoj Gazeli nego puno sreće u Moskvi, poleti nam visoko i ostani gore, a za daljnju karijeru zdravlja i sreće, neka te zaobiđu nesreće i ozljede.

Vaš Siniša

U smiraj dana, nakon stišavanja toplinskog vala, hvatao sam Crnog po Maksimiru , na stazi, a tek sam ga uhvatio u maloj dvoranici na istezanju, stvarno si neuhvatljiv, a i izdržljiv Crni, što kaže konkurencija (nasmijavši sa od uha do uha) Crni : Koja konkurencija ni ne znaju za mene, ali će saznati.

Siniša: Nakon dužeg vremena si se aktivirao, zašto ?

Crni: Da impresioniram žene, ha ha ha ha ; Slavak mi je obećao da ću odraditi sezonu bez stres frakture.

Siniša: Zašto si uopće prestao trenirati ?

Crni: Najviše zbog ozljeda, postalo mi je psihički naporno, jednostavno nisam uživao u tome, i velikim djelom zbog studentskih obaveza.

Siniša:
Nisi uživao, tko te ili što nagnalo da opet treniraš ?

Crni:
Nisam skroz prestao sa treningom, nego sam lagano trčkarao dva tri puta tjedno, nakon toga četiri puta, i nakon toga mi je Slavek ponudio da se pridružim njemu i Dariu u treninzima, pa kad već treniram može i redovito šest, sedam i koliko već puta treba tjedno, a sad sam i apsolvent pa imam manje obaveza na fakultetu.

Siniša:
Kad smo već kod fakulteta, što ćeš postati ?

Crni:
Diplomirani inženjer Biologije.

Siniša:
I da li je zanimljivo ?

Crni:
Uglavnom je, vidjet ću kad se zaposlim.

Siniša:
Što očekuješ od ove sezone, s obzirom da si već dva put rušio osobni na 800 metara ?

Crni:
Postavio sam osobne na 100 m, 300 m, 400 m, i 600 m, naravno i 800 m, premašio sam sva svoja očekivanja.

Siniša: I što dalje ?

Crni: Državno, pa more.

Siniša: Što planiraš za sljedeću sezonu ?

Crni: Nemam planova, bilo bi ljepo nastaviti trenirati, ali ovisi o tome da li ću diplomirati i zaposliti se.

Siniša: Ako se slučajno ne zaposliš ?

Crni: Istrčati nove osobne rekorde.

Siniša: Pa, gdje ti je kraj Crni ?

Crni: Kod ženskog svjetskog rekorda, za sada.

Siniša: Kako se osjećaš u novoj srdini, kod novog trenera ?

Crni: Sve OK. Super, ozračje u klubu je pozitivno, i nastavljamo dalje.

Siniša: Što na državnom ?

Crni: Osobni na 400 m i što bolji plasman na 800 m.

Siniša: Počeo si sa ženama, što je sa tvojom ?

Crni: Imam curu i …… (osmjeh od uha do uha).

Siniša: Što reći na kraju ovom nadasve zanimljivom i marljivom mladiću, nego zdravlja, da mu se ispune svi zacrtani ciljevi i sretno u Varaždinu na PH.

Vaš Siniša

Interview sa Krešimirom Burnaćem možete pročitati ovdje.

Obavili smo razgobore sa Nikolinom Horvat i Nikolom Kišanićem.